PROFESIONALNI VOZAČI I SIGURNOST NA CESTAMA: Čak 61 posto profesionalnih vozača svakodnevno koristi mobitel u vožnji
“Nisam protiv mobitela, nego protiv neodgovornog korištenja mobitela u prometu”, poručio je na početku konferencije “Mi i naši gadgeti u prometu” Alen Delić, zamjenik predsjednika Hrvatske udruge menadžera sigurnosti koja je organizator ovogodišnje, sedme konferencije održane danas u Novinarskom domu u Zagrebu kao dio kampanje Dan bez mobitela u prometu. Ove su godine u fokusu bili profesionalni vozači, a konferencija je prigodno održana upravo na Dan profesionalnih vozača i automehaničara.
Konferenciju je službeno otvorio Josip Mataija, voditelj Službe za sigurnost cestovnog prometa Ravnateljstva policije RH, koji je podsjetio na četiri najveće ubojice u prometu: alkohol, brzinu, nekorištenje sigurnosnog pojasa i mobitel, koji se proteklih godina popeo sa četvrtog na treće mjesto uzročnika prometnih nesreća.
“Teretna vozila i autobusi sudionici su u manjem broju prometnih nesreća, ali s težim posljedicama. Najčešći prometni prekršaji u kojima ih ulovimo su alkoholiziranost vozača, korištenje mobitela u vožnji i vožnja duža od 4,5 sata bez prekida, koliko je zakonom dopušteno”, rekao je Mataija.
Mr.sc. Miron Huljak, policijski savjetnik u Ravnateljstvu policije, u svojoj je prezentaciji iznio statistiku prometnih nesreća u prvih osam mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje lani.
“Premda je ukupno zabilježeno pet posto prometnih nesreća više (23.772), teških nesreća bilo je 1,3 posto manje, u kojima je i ove godine, kao i lani, poginulo 165 osoba. Među njima su četiri vozača teretnih automobila, dok ih je lani poginulo pet. Najviše je poginulih među vozačima osobnih automobila – 53, što je 8,2 posto više nego lani, a slijede ih motociklisti – 48, što je 14,3 posto više nego lani. Do 23.rujna ove godine policija je pregledala 14.370 autobusa i teretnih vozila, kod 1333 vozila su uočeni nedostaci, a za 220 vozila izdana je zabrana prometa. Na hrvatskim prometnicama vozači teretnih vozila sudjeluju u 14 posto teških prometnih nesreća, a kako bi se ta brojka prepolovila, u skladu s Nacionalnim planom sigurnosti cestovnog prometa 2021 – 2030., tri su mjere koje treba provesti: osposobljavanje kandidata za vozače i vozački ispiti, istraživanja i organizacija teretnog prometa. Da bi se povećala sigurnost na cestama, tri su ključne teme: uvođenje edukacije o sigurnosti prometa u obrazovni sustav, izmjene propisa o sigurnosti prometa i pronalaženje modela za poticanje modernizacije voznog parka”, zaključio je Huljak.
Siniša Strelec iz Udruge Convoy prezentirao je rezultate ankete među 533 profesionalna vozača o korištenju mobitela u vožnji. Anketa je pokazala da čak 61 posto profesionalnih vozača svakodnevno koristi mobitel u vožnji, među kojima njih 70,7 posto koristi mobitel za razgovor, 34,1 posto za poruke i društvene mreže, a 58,8 posto za navigaciju. Istodobno, 97,6 posto ih je potpuno svjesno rizika korištenja mobitela u vožnji. No, trećina ih to čini iz dosade. Da bi smanjili korištenje mobitela u vožnji, najviše anketiranih založilo se za ugradnju hands-free uređaja, trećina za edukaciju i strože kazne, a 14,6 posto za blokiranje telefona.
Dr.sc. Stipan Matoš sa Pučkog otvorenog učilišta ‘Invictus’ iznio je podatak da policijske kontrole godišnje otkriju pedesetak tisuća prekršitelja u prometu zbog korištenja mobitela, a među njima je sve više profesionalnih vozača. Najizloženiji su tome vozači-dostavljači jer broj pošiljki raste, a mobitel im treba za komunikaciju tijekom cijelog radnog dana. Matoš predlaže ugradnju hands-free uređaja u sva dostavna vozila, trasiranje ruta dostave, osigurati mjesta gdje se ti vozači mogu zaustaviti te edukaciju vozača koja je najpotrebnija sve većem broju stranih radnika dostavljača. Također, poduzeća koja se bave dostavom trebaju uvesti sustav praćenja nesreća jer, kako je rekao, samo jedna tvrtka ima oko 400 nesreća godišnje.
Hrvoje Ordulj, šef Odjela sigurnosti u prometu Hrvatskih autocesta, naglasio je kako HAC puno ulaže u horizontalnu i vertikalnu signalizaciju te jasnije odvajanje trasa na kojima se odvijaju radovi zbog tragičnih slučajeva prometnih nesreća u kojima su vozila naletjela na ophodare.
Dr.sc. Sinan Alispahić, pomoćnik glavnog tajnika Hrvatskog autokluba, govorio je o kvaliteti osposobljavanja i provedbi vozačkih ispita profesionalnih vozača, napomenuvši kako je u Hrvatskoj velik broj autoškola, no među njima je velika razlika u kvaliteti edukacije. Po njemu bi možda bilo bolje da ih je manje, ali da budu kvalitetni. Novi je trend da se posljednjih godina sve više žena prijavljuje na edukaciju za profesionalne vozačice.
U panel raspravi otvorila su se pitanja o uvjetima rada profesionalnih vozača, odgovornosti poslodavaca u odnosu na edukaciju i afirmaciju i ulaganja u njihovu sigurnost na poslu što direktno utječe i na sigurnost u prometu.
Kao najveći izazov sigurnosti profesionalnih vozača u prometu je ulaganje u edukaciju, istaknuo je Siniša Strelec iz udruge Convoy.
„Najveći je problem povećanje svijesti i odgovornosti. Posebice kod korištenja mobitela u vožnji, jer činjenica da su vozači danas jednostavno primorani koristiti mobitel kako bi obavljali svoj posao nikako ne ide u prilog sigurnosti na cesti. Stariji vozači se teško snalaze s novim tehnologijama, dok mladi vozači precjenjuju svoje sposobnosti pa pitanje sigurnosti stave sa strane uvjereni da će se u neprilikama lako snaći. Rješenje je konstantna i cjeloživotna edukacija. Međutim, poslodavci, tvrtke, puno ulažu u kupnju novih vozila, a jako se malo pažnje posvećuje edukaciji vozača. Tvrtke bi svoje vozače trebale slati na tečajeve usavršavanja. Pri tome ne treba raditi pritisak na vozače, nego ih na lijep način afirmirati i educirati i potaknuti na rješenja. Vozači moraju početi cijeniti sami sebe. Mi smo gospoda, vozimo teška teretna vozila i treba nam biti ispod časti koristiti mobitel za vrijeme vožnje“, naglasio je Strelec.
Josip Mataija je na pitanje kontrole vozača naglasio kako i praksa pokazuje da vozači, kad je o propisanom odmoru riječ, znaju manipulirati tahografima, a najčešće to rade zbog pritiska poslodavaca da što prije dođu na cilj.
„Kad se nešto dogodi odgovornost bude na vozačima. Što je nesreću uzrokovalo, da li umor ili neka druga distrakcija, recimo mobitel, teško je dokazati. Ima situacija kad tahograf pokaže da je vozač imao propisani odmor, međutim, kad je riječ o starijim vozačima, ili uvjetima na cesti, recimo dugotrajna vožnja na autocesti koja uspavljuje, umor može biti taj uzrok gubitka kontrole. Imamo niz nesreća zalijetanja vozla na zaustavnu traku. Čudne se stvari događaju, posebice kad imate nesreću na zaustavnoj traci, a vozaču ništa nije smetalo na voznoj. Zašto je skrenuo, što je bila distrakcija – umor ili mobitel, jako je teško dokazati“, istaknuo je Mataija.
Na položaj vozača u odnosu na poslodavce osvrnuo se i Stipan Matoš: “Vozačima kroje pravdu, njih se kažnjava, a poslodavci su izvan toga i zato treba mijenjati taj pristup i kroz zakonsku regulativu i pravilnike.“
O unaprjeđenju sigurnosti profesionalnih vozača na autocesti razgovaralo se i tijekom panel rasprave, a Hrvoje Ordulj iz HAC-a je naglasio kako u tome koriste nove tehnologije: “Dajemo stalno i pravovremeno informacije što se na cesti događa, a ulažemo i u novu signalizaciju na samoj autocesti koja vozače rano upozorava na radove i slično. Prilagođavamo duž autoceste ograničenje brzine vremenskim uvjetima, a kako imamo raspoređene i kamere, ovisno o snimljenom događaju reagiramo odmah ograničenjem brzine ranije na toj dionici. Primjerice, imate vozače koji se boje tunela, pa jako uspore, kad to snimimo snižava se i ograničenje brzine, kako bi se za tu situaciju i u to vrijeme izbjegli mogući naleti drugih automobila u tunelu“, rekao je Ordulj.
Pitanja panelistima iz publike bila su o razini educiranosti vozača – stranih radnika, kojih je u Hrvatskoj u toj industriji sve više. Rečeno je da njih treba posebno educirati i da su za to odgovorni poslodavci, tvrtke koje ih tu zapošljavaju. Međutim, naglašeno je, bilo bi potrebno uključiti i druge dionike, jer u stvarnosti se pokazuje kako mnogi vozači – strani radnici ne poznaju propise, pa često ni prometnu signalizaciju, a ima i slučajeva da ne poznaju ni latinično pismo.